"SV.NIKOLA TAVELIC"

     [ Home ] [ Uvod ] [ Crkva ] [ Dom ] [ Kapelice ] [ Novosti ] [ Kontakt ] [ Foto album ] [ Hrvati u Australiji ]

Naša je domovinska Crkva odavno shvatila da mora biti tamo gdje je njezin narod, njezini vjernici. Stoga se s iseljenim narodom selila i ona. Stotine tisuća naših vjernika raseljenih po bijelom svijetu prate stotine i stotine svećenika , časnih sestara, zauzetih laika, kateheta, učitelja, socijalnih radnika, suradnika i pomoćnika, koji se brinu za duhovni život — a često i za druge potrebe - svoje iseljene subraće i sestara, žive hrvatske Crkve.

Jedna grana te iseljene Crkve, vrlo značajna, živi i radi u dalekoj Australiji. Moli i pjeva na svom jeziku, u svojim centrima, crkvama i svetištima. Makar je jundički uključena u novu krajevnu Zajednicu, smatra se i jest dio domovinske Crkve, s našim svećenicima i biskupima na čelu.

Povodom 200. obljetnice doseljenja bijelih stanovnika na tlo Australije podsjetimo kako živi i radi ta naša iseljena Crkva. No najprije općenito o Australiji i našim hrvatskim iseljenicima.

Australija je cijeli kontinent, s nekoliko otoka. Europski su je moreplovci uočili već u 17. stoljeću, ali se godina 1770. smatra godinom otkrića, kada se James Cook sa svojom posadom iskrcao na otoku Posse-sion Island. U tu daleku južnu zemlju, poslije njega, prvi su se »doselili« engleski zatvorenici sa svojom pratnjom, njih oko 1030, godine 1788. Time je prekinuta nit australske zasebnosti i započela prava stranica njezine dvostoljetne povijesti. S njom je utihnuo i miran život njezinih crnih domorodaca. Bijelci su malo po malo prisvajali goleme ravnice i obalna područja; stvarali su svoju vlast i upravu. S vremenom je formirano šest zasebnih država - s dva savezna teritorija - koje su između sebe povezane u federativnu zajednicu.

Domoroci su manjina u vlastitoj zemlji. Bilo ih je, kažu, oko 350— 400.000 prije 200 godina. Danas ih je mnogo manje: oko 40-50.000. Većinom žive u svoiim rezervatima. Po naravi su nomadi, bez stalnog boravišta. Nisu zadovoljni bijelcima. Imaju svoje navike i teško prihvaćaju novu civilizaciju i kulturu, koje su osvojile njihov kontinent. Dijelom su i oni kršćani, ali se jezgra još uvijek drži svoje poganske tradicije. 

Zemlja je danas demokratski uređena i industrijski, gospodarski razvijena. Glavna su ioj uporišta njezina prirodna bogatstva. Prepuna je zanimljivosti i različitih kontrasta. Plovi na golemim oceanima i rijetkim, malim i plitkim rijekama. Vrlo je plodna, ali istodobno je u nekim dijelovima suha i pusta. Obiluje egzotičnim biljkama, eukaliptusima, i životinjama, no ios više doseljenom faunom i florom.

Socijalna ie skrb u Australiji vrlo razvijena. S poslom ili bez posla, svatko je pnstomo osiguran; prima svoju plaću ili potrebnu naknadu. I penzija je svakomu dostupna. Neće je dobiti jedino bogataš koji ima dovoljno svoiih prihoda za uzdržavanje. Zakoni su čvrsti i sigurni. Rijetko se mijenjaju, ali zato ne znaju za izuzeća. Poduzeća su rijetko državna; većina je u privatnim rukama. Društvo vodi brigu o svačijem radu i materijalnom stanju. Porezi su visoki, a zarade dobre. To omogućuje visok standard i potrebni napredak.

Još je po nečemu Australija neobična. To je, valjda, jedina zemlja u kojoj građani nemaju osobnu kartu. Ne treba im. Ni vojska se u Australiji ne služi. Ono malo sto je imaju plaća se kao i druga zvanja i zanimanja.

Zemlja sa stotinu vjetrova, klimatski je veoma raznolika. Stoga je u Australiji vegetacija vrlo različita. Farmeru je osigurana njegova zarada.

  na pocetak stranice                                                            

                                                                        Copyright © 2003-2006 Noky internet team. All Rights Reserved