|
Franjevac,
misionar, mučenik (Šibenik, oko 1340. - Jeruzalem, 14. XI.
1391.) |
Fra Nikola, potomak stare
hrvatske plemićke obitelji Tavelića, rodio se u Šibeniku,
gradu na obali Jadrana. Stupio je u franjevački red u
Bribiru, gradu slavnih knezova Šubića. Studirao je
filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu. Vjerojatno je neko
vrijeme proživio na studiju u Italiji i oko 1365. ređen je
za svećenika.
Kad je fra Bartul Alverenski, vikar Bosanske vikarije, na
poticaj pape Grgura XI. pozvao 1372.g. iz raznih franjevačkih
provincija oko 60 učenika i uzornih redovnika za misionare
u Bosni, među njima je bio i fra Nikola. Punih 12 godina
prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svojim
uzornim životom svjedočeći Evanđelje. Kasnije
će Bartul izvijestiti papu Bonifacija IX. da su misionari
obratili oko 50.000 bosanskih krivovjeraca. U jesen 1383. godine
fra Nikola napušta Bosnu, odlazi u Palestinu i nastanjuje se u
samostanu na Sionu. Ondje je učio arapski jezik, obilazio
sveta mjesta i pripremao se za misionarski rad.
Zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne (Francuska)
i Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim
kadijom. Osuđen je na smrtnu kaznu, te sva četvorica
podniješe mučeničku smrt 14. XI. 1391. godine.
Potanko izviješće poslao je u Europu fra Gerard Chalvet,
gvardijan sionski, koji je bio nazočan izvršenju smrtne
presude. Nikolu su slavili kao sveca i mučenika u Franjevačkom
redu, a posebno u rodnom Šibeniku. Papa Leon XIII. je 1889. g.
odobrio njegovo štovanje, a Pavao VI. svečano je proglasio
svecima Nikolu i njegove drugove 1970. g. u Vatikanu, u nazočnosti
više od 20.000 Hrvata iz domovine i svih strana svijeta.
Mnogi hrvatski i strani umjetnici dlijeta, kista i pera
ovjekovječili su lik sv. Nikole. Posebno treba istaknuti
crkve sagrađene u njegovu čast: Banjevci, Cerovac, Lišani,
Perković, Split, Vinjani, Zagreb, Županja i dr. (Hrvatska),
i u inozemstvu: Hurlingham (Buenos Aires, Argentina), Montreal,
Winnipeg (Kanada), Melbourne i Sydney (Australija).
Kao redovnik i svećenik radom, studijem i molitvom uspio je
ostvariti ideal kršćanstva - svetost. Posebno je važno da
je bio ispunjen misionarskim idealom, pa je ne štedeći
sebe 12 godina bio misionarom u Bosni. Rad s hereticima ("bogumili")
pružio mu je bogato iskustvo za kasniji pristup muslimanima u
Palestini. Ispunjen Kristovim žarom htio je sljedbenicima
islama pružiti istinu o "pejgemberu Isi" (Isusu),
koga i oni priznaju prorokom i Božjim poslanikom, ali ne i
Sinom Božjim. Dakle, već u XIV. st. fra Nikola je pružio
prijateljsku ruku islamskom svijetu. A propovijedajući u
Bosni s franjevcima iz raznih europskih zemalja pokazao je svoje
široko srce, koje nije bilo sputano uskim regionalnim ili
nacionalnim granicama, a rad i mučeništvo s trojicom braće
iz Francuske i Italije svakako potvrđuje da je fra Nikola i
u životu i u smrti bio otvoren prema svima - od braće
franjevaca iz raznih europskih naroda do braće muslimana u
Palestini, koje je ljubio, pa je iz ljubavi prema njima prolio
svoju svjedočku krv.
|
Copyright
© 2003-2007 Noky internet team. All Rights Reserved
|