"SV.NIKOLA TAVELIC"

     [ Home ] [ Uvod ] [ Crkva ] [ Dom ] [ Kapelice ] [ Novosti ] [ Kontakt ] [ Foto album ] [ Hrvati u Australiji ]

Australija nema značajnijih spomenika. Kratka je njezina povijest. No ipak, pragmatički mentalitet nije zanemario kulturna i duhovna dobra. Mnogi su narodi mnogo sa sobom donijeli, l danas se na tome mnogo radi. Svjedočanstvo je tomu svdnevska Opera House, Operna kuća, u kojoj se, povodom australskog jubileja, po prvi put ove godine izvodio naš »Nikola Subić Zrinski«. Kažu: s golemim uspjehom u velikoj koncertnoj dvorani s 2.690 sjedećih mjesta.

Priroda je bila ipak najdarežljivija. Canberra urbanistički, a Sydney po svom položaju pripadaju u najljepše gradove na svijetu. Bogatstvo se vidi na svakom koraku. Gradovi, međutim, sve više privlače. Gotovo polovica stanovništva živi u velikim gradskim aglomeracijama, u Melbo-urneu i Sydneyu. Svaki od njih - a slično je i s drugim gradovima — seže na golemom prostoru od kojih 80-100 km u promjeru. Centri su im velegradski uređeni. No u njima se ne stanuje. Služe za upravu, biznis, trgovinu i bankarstvo. Stanuje se u malim obiteljskim kućama. Još je nekoliko milijunskih gradova i mnogo malih gradskih naselja i gradića. Vrlo je malo farmerskog i izvangradskog stanovništva.

Biznis je životna orijentacija svakog Australca, ali se, bar javno, cijene i poštuju opće društvene, etičke i religiozne vrednote. Različite po-modnosti i duhovni modernizmi sporije stižu u Australiju i ona ih je sporije prihvaćala od zapadnog svijeta. Danas sve više u tome slijedi Europu i Ameriku. Posebna joj je pogibelj droga, koja stiže iz jugoistočnih azijskih zemalja.

Na vlasti se mijenjaju dvije najznačajnije stranke: radnička i liberalna. No male su promjene kad jedna drugu smjeni na vlasti. Demokracija je duboko urasla u njihove odnose i politiku.

Na njegov poziv 1955. godine dolazi u Australiju franjevac zagrebačke provincije fra Osvald Toth,koji je do tada imao blizu petnaest godina iseljeničkog staža. Fra Osvald je među Hrvatima Australije poznat kao fra Roko Romac.Od 1957.godine on je u Sydney-u,odakle pastoralizira cijeli Novi Južni Wales.

 Danas su u Sydney-u tri hrvatske crkve. Najstarija hrvatska crkva je ona u gradskoj četvrti Summer Hill.To je bivša prezbiterijska crkva koju je fra Roko Romac kupio 1968 . U toj relativno maloj crkvi, bilo je do 1985.sjedište vjerničkog okupljanja za sve Hrvate,koji su živjeli na području višemilijunskog Sydney-a.Velikodušnošću hrvatskih vjernika 1985.godine blagoslovljene su i svečano predane na upotrebu dvije nove crkve.To su crkva “sv.Nikole Tavelića” u St.Johns Park-u i crkva “Gospe Velikog zavjeta” u gradskoj četvrti Blacktown.

 Crkva "sv.Nikole Tavelića "je srce modernoga pastoralnog centra koji ,uz nju ,obuhvaća zgradu Hrvatskog katoličkog centra,kapelicu Majke Božje Trsatske, samostan časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove i Dom umirovljenika"Kardinal Stepinac"(bl.Alojzije Stepinac) Nedaleko od centra nalazi se hrvatski klub "Jadran - Hajduk", a nešto dalje hrvatski klub "Kralj Tomislav" i nogometno igralište proslavljene nogometne momčadi "Sydney United".Inicijativu za izgradnju svih sadržaja centra dali su hrvatski vjernici toga kraja.Oni su također otkrili lokaciju na brežuljku gdje danas naša crkva ponosno stoluje.Crkvu ,zgradu centra i kapelicu projektirao je Hrvat,Šime Trinaestić,rodom iz Nove Bukovice.Građevinske radove vodio je Hrvat ,Bernard Rončević iz Vrsi kod Knina, stolarski radovi i materijal dar su kompanije "Boka Windows",vlašništvo Bokelja,braće Franović.Crkvene klupe dar su poduzetnika Nikole Šarića iz Livna ,a oltar sveto hranište propovjedaonica , krstionica (sve u mramoru ) mramorno stubište pred oltarom , ispovjedaonice i sva vrata - dar su hrvatskih vjernika , kao i sav građevni materijal i dobrovoljni rad kojim su podigniti svi objekti.

Prvi doseljenici iz Hrvatske, o kojima govore sigurni dokumenti (usp. knjigu Hrvati u Australiji, koja je izišla povodom 200. obljetnice dolaska bijelaca), stigli su na australski kontinent tridesetih godina prošlog stoljeća. Od tada im se kroz punih 150 godina pridružuju novi sunarodnjaci. Nažalost, Hrvati, drže treće mjesto medu novonadošlim etničkim skupinama, iza Talijana i Grka.

Najveći val useljenja zadesio nas je baš u ovom našem vremenu. Medjuratne migrante mnogostruko su nadvisili poslijeratni. Nakon manjih skupina u prvim godinama nakon ratnog vihora, već je 50-ih godina naglo porastao broj doseljenika iz Hrvatske, osobito iz primorskih dijelova, iz Istre i Međimurja. Išlo se tada nerazborito, usprkos zabranama. Najviše ih se ipak uselilo u razdoblju od godine 1965. do 1975. Iz svih krajeva. I to mahom redovitim postupkom. Makar se posljednjih desetak godina, zahvaljujući australskim ograničenjima, broj ovih doseljenika smanjio, neopazice je stalno tekao, i što je najgore, još uvijek teče. U pravilu odlazi najsposobnija, mlada i vitalna populacija, koja je spremna suočiti se s najvećim životnim poteškoćama.

Sto ih privlači, ili bolje, što ih tjera? Poticaji su i razlozi različiti: od radoznalosti do potrebe, od pomodnosti do društvene i gospodarske nesigurnosti. Nekada se, pedesetih godina, bježalo, a poslije se legalno odlazilo i odlazi, na osnovi, najčešće, rodbinskih i prijateljskih veza s prijašnjim doseljenicima. Mnogi su polazili i polaze s nadom u povratak. Stvarnost, međutim, ima osjećajnosti i zakone. Usprkos najdubljoj osjećajnosti i želji za rodnim krajem povratak se u najboljem slučaju zamjenjuje povremenim posjetom Domovini.

Koliko Hrvata živi u Australiji? Nemamo sigurnih podataka. Ne znamo točno ni koliko hrvatskih katolika u svim generacijama boravi tamo. Vrlo je umjerena brojka ako kažemo da ih ima, starijih i mladih, s djecom koju tamošnji propisi i popisi smatraju Australcima, otprilike 300.000. Raspršeni su po cijelom kontinentu. Bave se različitim zanimanjima. Dok su stariji, najviše s jadranskog područja, ostali redovito u zapadnim predjelima, noviji su, iz sve zemlje preplavili južno i jugoistočno priobalje. Danas najčešće žive po gradovima uz morski pojas od Brisbane-a do Adelaide. No, kako spomenuh, ima ih posvuda, pa i medu domorocima (ima, kažu, i mješovitih brakova), i u Tasmaniji, na jugu prema Antarktiku.

Svijest o nacionalnoj pripadnosti u naših je australskih doseljenika vrlo jaka. Poglavito u onih novijih, poslijeratnih. Stariji su u tome nešto slabiji. Iselivši se još u doba Austro-Ugarske i stare Jugoslavije, važnije im je bilo njihovo državljanstvo nego nacionalna pripadnost. Danas je drukčije. Tijekom vremena naši su se iseljenici objedinili u svoje zajednice te se, kao i druge etničke skupine, zajednički organiziraju i nastupaju.

Asimilacija je stalno na djelu. Nove su generacije, izolirani pojedinci i manje skupine izloženi općem procesu odnarođivanja. To je također razlogom da se ističe svoja nacionalna svijest, jezik i kultura. Bez jezika nema nam budućnosti. Moramo ga ljubomorno čuvati. Potrebna nam je bolja veza i više pomoći iz Domovine.

Ne ulazeći u svu problematiku naših iseljenika, moramo priznati da su u novije doba mnogo učinili na tome da naš čovjek u svom nacionalnom ponosu bude ravnopravan pripadnicima drugih etničkih skupina, koje su odavno skladno organizirane na svojoj etničkoj osnovi. Formirali su dinamične zajednice, osnovali folklorna, športska i kulturna društva, organizirali školsku nastavu, podigli domove, izgradili dvorane i igrališta, utemeljili znanstvenu zakladu, uredili vjerske centre, sagradili svoje crkve ... Sve je to djelovalo i djeluje u smislu novih duhovnih žarišta.

Život i materijalne prilike naših iseljenika

Hrvati su izborili časno mjesto medu Australcima i australskim doseljenicima. Poznati su i priznati kao marljivi i pošteni radnici, poduzetnici, trgovci, službenici, obrtnici, farmeri i ribari. Ističu se svojim folklorom, športskim duhom i neodoljivom privrženošću vjeri i Domovini. Gospodarski većinom pripadaju srednjem staležu. Ima nešto i bogatijih poduzetnika i uglednih biznismena. Počeci su im, kažu, bih teški. Kad seradilo u rudnicima, na sječi trske i na teškim pogibeljnim građevinarskim poslovima, mnogi su poželjeli vratiti se kući. Prilike su se ipak mijenjale na bolje. Danas su naši iseljenici uglavnom zaposleni po gradovima, u industriji i građevinarstvu. Dosta ih radi u trgovini i raznim gradskim službama, u bankama, bolnicama i u ugostiteljstvu. I farmeri se polako sele u gradove. Najviše se grupiraju uz hrvatske centre i crkvena središta. Posjeduju svoje obiteljske kuće i materijalno dobro žive. Sve više se medu njima stvara i tanki sloj uglednijih zanimanja, liječnika, pravnika, intelektualaca. Upravo se osniva Hrvatsko liječničko društvo. Članovi su mu 40-ak liječnika Hrvata.

Poput drugih etničkih skupina i Hrvati u Australiji slijede dvostruki kolosijek. S jedne strane sudjeluju u duhovnom i kulturnom životu svoje nove domovine, s druge njeguju svoje tradicije i ne žele prekinuti sve s rodnim krajem. Unutar svojih zajednica najviše brige posvećuju pjesmi, zabavi i folkloru. Škole su im također velika briga. Trude se da uče djecu na svom hrvatskom jeziku, o svojoj povijesti i kulturi. Najviše se na tome angažiraju kroz crkvene zajednice. Crkva je objedinjavajući faktor i siguran jamac narodnog identiteta. U crkvenoj se organizaciji odvija i velik dio duhovnoga i kulturnoga rada i života. Priređuju se zabave, sastanci, predavanja, piknici. Uz Crkvu djeluju i druge ustanove. Mada određen konkretnim uvjetima i skroman, duhovni je i kulturni život naših iseljenika raznolik i privlačan.

 na pocetak stranice   

                                                                        Copyright © 2003-2007 Noky internet team. All Rights Reserved